Fotoradionice za mladeIzložbe fotografija mladihDržavno natjecanje u fotografijiMeđunarodni fotografski doživljaj baštineProgrami za voditelje
Natječaji za mladeOstali natječaji
Izložbe u Umjetničkom paviljonu u ZagrebuHrvatska fotografija 2007.Hrvatska fotografija 2008.Hrvatska fotografija 2009.Tematske izložbeMeđunarodna izložba dječjeg likovnog stvaralaštva Lidice
Publikacije iz provedenih programa za mladeBiblioteka Hrvatski fotografiKatalozi natječajnih izložabaKatalozi tematskih izložaba
O savezuUstrojČlaniceNagrade i priznanjaDokumenti SavezaFIAPKontaktLinkovi


Izložbe u Umjetničkom paviljonu u ZagrebuHrvatska fotografija 2007.Hrvatska fotografija 2008.Hrvatska fotografija 2009.Tematske izložbeMeđunarodna izložba dječjeg likovnog stvaralaštva Lidice

Hrvatska fotografija 2008.

Povijest fotografije je pokazala da profesionalni fotografi nisu nužno nositelji stvaranja, mijenjanja i promicanja fotografskog jezika, kao niti fotogafije u masmedijskom, estetskom, etičkom ili svjetonazornom smislu. Stoga su svi oblici natječaja za fotografiju dobrodošli jer stvaraju uvid o količini slijeđenja i ističu autorske originalnosti. Štoviše, daju priliku pojedincima da se izvuku iz anonimnosti i postanu dio velikog kolektiva koji se zove - ljubitelji fotografije.

Natjecanje je javno priznanje onome koji uđe u izložbu bez obzira na samu dodjelu nagrade. Nagrade su, pak relativna stvar uz svu pretpostavljenu odgovornost selektora, ili žirija da bude doista savjestan i objektivan, jer nagrada povlači za sobom sljedbenke (svjesne ili podsvjesne). To slijeđenje nagrađene ideje, koncepta ili načina kako je fotografija oblikovana u slučajevima pogrešnog stimuliranja znači pokrenuti krivi tijek kojim energija i entuzijazam odlaze u prazno. Skupne izložbe pokazuju i neko imaginarno osjećanje vremena, ili ako hoćete, mode toga doba. Ono ostaje svojevrsni granični ili bezgranični identitet s karakteristikama koje se nazivaju po decenijama (pedesete, šezdesete, itd.) ili pak, dobiju (nezahvalne) nazive „škola“ (zagrebačka škola, praška škola itd.). Najteže je, dakako, odrediti se /opisati se iz skučene perspektive sadašnjosti. 

 

Pet ravnopravnih pohvala

 

Između 1461 fotografije 297 autora žiri je sveo fotografije na optimalnih 100-tinjak fotografija koje će činiti izložbu. Pohvalio je ravnopravno pet različitih pristupa, odnosno pet autora koji su svaki na drugačiji način stvorili originalne i visoko vrijedne fotografije.

Ivana Biočina uspjela je u jednostavnom (crno bijelo u boji) običnom i rekli bismo upravo banalnom trenutku hoda kroz neuredan prostor (dvorane) ostvariti dinamiku svijetlim i tamnim dijelovima fotografija kao i samom figurom u hodu. Kadar je smion, filmski, štoviše, već karakterističan za hladni senzualizam Mare Bratoš, ali drugačiji po seksepilnosti oblina, po sugeriranom ritmu tijela, cipelama na podu koje smetajući izazivaju različite asocijacije itd. Fotografija je to koja intrigira.

Zagonetnost druge vrste ostvarena je na fotografijama Zoltana Nađa. U fotografskom triptihu kojim naznačuje neke kretnje (stajanje, sagibanje, dizanje ruke) jedva se nazire figura na morskoj obali. Namjerno zamućena djeluje kao rezultat uzbudljivog blow-upa (povećanja) u kojem se već rasulo zrno, ali tek sada prepoznajemo da se radi o čudnom stvorenju, nekom (ili nekoj) svemircu (svemirci) kojeg smo slučajno uhvatili (prepoznali, slutili). Naravno to je izmišljena priča o manipuliranoj fotografiji. Priča koja ima i svoju estetsku podršku.

„Uživanje u blatu“ naziv je niza fotografija Drage Labaša. Kupanje u blatu motiv je koji već sam po sebi garantirana fotogeničnost. Međutim, Drago Labaš ostvario je onu takozvanu cool-fotografiju, fotografiju koja minimalnim računalnim retušima i doradama postaje briljantna, te bojama i oštrinom postiže ledeni učinak pretvarajući vizualnu realnost u njezinu suprotnost (irealnost).  

Kič je, koliko osporavan i osuđen, toliko i čest motiv umjetnika koji ga vraćaju izmijenjenog i izmještenog u galerije. Tako je fotografija Bojana Bonifačića upravo ona koja u kičastom motivu pronalazi novi fotografski red i kroz izvrstan portret i duhovitu grimasu modela postiže puni učinak. To je fotografija koja se dugo gleda i prihvaća kao izvrsnost u bizarnosti uhvaćenog motiva.

Jednu drugu vrstu kič-motiva čine šlag pjene i njihova imitacija cvijeća i slični ornamentalni efekti „šećerlema“. U čistoj računalnoj manipulaciji  Renato Pejković poigrao se ljudskim figurama koje je ispleo tako vješto i fotografski besprijekorno zadivljujući prikrivenim, u prvi mah neprepoznatljivim motivom manipuliranog modula. Ove se fotografije nadovezuju na tradiciju prvih svjesno manipuliranih apstrakcija (privida) Đure Griesbacha, a istodobno ironiziraju suvremenu foto-ovisnost o dizajnu.

 

Zlatna, srebrna i brončana medalja

 

Brončana medalja pripala je Wandi Tudji Stahonji za fotografije „Jezero“ i „Žuta točka“. Polazeći od svog slikarskog svijeta minimalizma i monokromije u nježnosti bjeline i strukturi snijega i leda, autorica je ostvarila foto-grafsko-slikarski učinak. Obje fotografije povezuje autoričino fino uplitanje u prirodnu strukturu sugerirajući gledateljima (žensko) tijelo. Ova je asocijacija, međutim, tek jedna od mogućih, a one obzirom na apstraktni motiv (namjerno izvađen iz razumljivog konteksta) mogu ostati tek na vizualno-osjetilnom doživljaju mogućeg (ili željenog) dodira. 

Srebrna medalja pripala je Draženu Boti za niz fotografija „Kaos“. Metijerski perfekcionistički izvedene fotografije izlomljene slame ukadrirane su u različitim varijantama položaja odnosno međuodnosa. Učinak je grafizam nastao tamnim međuprostorom i osvijetljenim „širokim crtama“ (kakvim se doima slama). Iako su strukture često fotografski motivi, pa čak i obvezna stepenica u svladavanju fotografskog jezika, ove su fotografije „Kaosa“ (1, 2, 3) daleko od stereotipa. U sebi sažimaju moćnu dramaturgiju svjetla i sjene, kombinaciju realnosti i apstrakcije, promaknuće iz ništavnosti u sugestivnost duhovne naravi.

Zlatnu medalju osvojio je Branimir Butković, autor koji godinama slovi već kao izvrstan majstor žitke (life) fotografije. Life ili novinska fotografija (kako ju često zovu) svakako je jedan od najvitalnijih i najfotografskijih izričaja: fotografija počinje od svakidašnjeg života kojem se vraća po novu vitalnost. Kratka vijest / poruka koja proizlazi iz snimljenog kadra (u čistom nemanipuliranom sadržaju i obliku) na fotografijama Branimira Butkovića plod je sretnih okolnosti i rutinera koji okida u pravom trenutku i izrezu fiksirajući ugođaj koji život pokazuje s njegove kompleksne socijalne strane.

Veliku nagradu za mladog autora do 21. godine života dobila je Petra Slobodnjak. Mlada autorica niti ne zna koliko je velikih majstora fotografije pedesetih i šezdesetih godina (a i kasnije) fotografiralo željezare, metalce, puhače stakla itd. ljude u proizvodnji nastojeći izbjeći zamci soc-realističkog slavljenja rada. Nakon godina apstinencije, soc-realističkim temama vratili su se mlađi autori (Ivana Žiljak primjerice s tvorničkim objektima fotografiranim iz zraka), ali Petra Slobodnjak našla je svoj autorski pristup (i način) ovoj „teškoj radničkoj temi“. Kao da je na nju utjecala upečatljiva stvarnost jednako kao i Durmanova interpretacija / priča o vučedolskim patuljicima / kovačima, ugledu kovača na kraljevskom dvoru i činjenici da je jedno od najstarijih imena za Horusa bilo „Veliki gospodar sjekire“. Kakva poetska fotografija rada i mladog radnika!

Velika nagrada pripala je Tomislavu Pavleku. Nevrijeme koje se nazire na tamnom nebu gledano s praznog (školskog, betonskog) nogometnog igrališta na jednoj fotografiji i spomenik starom Rimljaninu skrivenom u zelenilu na drugoj, fotografije su koje objedinjavaju žitku i konceptualnu fotografsku stranu. Fokusiranje na marginalno (gol na školskom igralištu) koje poprima svečani ugođaj (uzbuđenje pred oluju) i obrnuto spomenik važnoj ličnosti i velikoj epohi (starog Rimskog carstva) marginaliziran je do sitne točke među raskošnim krošnjama grmlja i drveća. Oblikovanje (dizajn) u ovim fotografijama nadrasta običan sretno odabrani slučaj i postaje dio autorskog koncepta (neznatnost čovjeka pred velikom i moćnom prirodom, na primjer) koji govori posredno jezikom simbola, a iščitava se ispred / izvan same fotografije kao razložna kalkulacija sugerirana i majstorski oblikovana.

 

Branka Hlevnjak 




Fotoradionice ZAGREB IZA

Zagreb, Vinogradska 14

Pokladni običaji Cetinske krajine
Izložba fotografija ´Tragom Petra Hektorovića´

Muzej vučedolske kulture, Vukovar; otvorenje: petak 1. rujna2017. u 18 sati 

Izložba suvremene slovenske fotografije ´Najljepše mjesto na svijetu´ u Osijeku

Osijek, Muzej likovnih umjetnosti, Europska avenija 9, 30.5. - 25.6.2017.