Publikacija ´Lastovski poklad ´Jedan i jedini´

Publikacija "Lastovski poklad - jedan i jedini" donosi fotografske rezultate fotoradionice istoga naslova koju je Hrvatski fotosavez organizirao u suradnji s Osnovnom školom "Braća Glumac" iz Lastova u veljači 2012. godine, tekstove o Lastovskom pokladu i dojmove učenika OŠ "Braća Glumac" o sudjelovanju u fotoradionici. 

Autorica uvodnoga teksta je Branka Hlevnjak, likovna kritičarka, članica Stručnog savjeta Hrvatskog fotosaveza:
Spojiti tehničku kulturu, nematerijalnu kulturnu baštinu i likovnu kulturu u jedinstvenu odgojno-obrazovnu radionicu, čini se nemoguće samo onom koji nije prihvatio novomilenijsku paradigmu sinergije i sinteze. U doba, dakle, kada se od dijelova jasno vidi cjelina, a pogled u dubinu snaži doživljaj širine, povezivanje znanosti i umjetnosti u radionici za mlade prirodno je i nerazdruživo, kao što je to uostalom i na najvišoj akademskoj razini. Predstavimo to vrlo uspješnim primjerom.

Fotoradionica za mlade "Lastovski poklad" održana je od 17. do 24. veljače 2012. godine. Sudionici su učenici Osnovne škole "Braća Glumac" iz Lastova. Voditelji su Zlata Medak i Predrag Bosnar. Radionica se odvija u pet dana u kojima kulminira ova prastara svečanost koja izruguje i tjera studen, izvodeći kostimirani strogo propisani obred u slavu nadolazećeg proljeća, čiju plodnost simboliziraju jaja. Poganska je pučka svečanost izmiješana i sa sjećanjima na povijesni događaj mistične pobjede nad Maurima koji su opsjedali Lastovo 1483. a koje su pobijedili djeca i žene - molitvom. Ovaj pomno razrađeni, folklorno bogat i slikovit te predano čuvani obred proglašen je nematerijalnom kulturnom baštinom. Obvezujući razlog da uđe u program Hrvatskog fotosaveza koji radionicama za mlade pokriva upravo područje hrvatske materijalne, nematerijalne kao i prirodne baštine.

Prvi radionički dan znači međusobno upoznavanje i savladavanje tehnike rada s digitalnim fotoaparatom, kao i upoznavanje tehničkih mogućnosti digitalne fotografije. Odlazi se na prvo iskušavanje znanja i upoznavanje s problemima in situ.

Drugi dan - Pretila nedjelja. Zadnja nedjelja u Pokladima. Posvećena je dječjim maškarama. Djeca se oblače u maškare, pjevaju pokladarske pjesme i zabavljaju se do sumraka. Sudionici Radionice fotografiraju i potom analiziraju fotografije. Priklanjaju se još jednom važnom običaju Poklada, jajima (uvo), ali na originalan radionički način. Jaja ukrašavaju fimo-masom i postižu začudne učinke.

Treći dan - Pretili ponedjeljak. U mjestu je veliko uzbuđenje jer se odlazi s tovarom po "slamu" za načinit Poklada - lutka od pljeve. Mladi su fotografi na terenu: fotografiraju mjesto, ljude, događanja. Potom dolaze u radionicu na izradu maski. Ne bilo kakvih nego fotografskih maski načinjenih osobitom tehnikom na crno-bijelom foto-papiru. Diskutira se o snimljenom materijalu. Skupnim radom oštre se kriteriji. Izborom fotografija raste građa za izložbu.

Četvrti dan - Pokladni utorak. To je najsvečaniji i najvažniji dan u Pokladnim običajima. Djeca su taj dan oslobođena nastave, a radi se do deset sati. Crkvena zvona oglašavaju podne u jedanaest sati. Cijelo mjesto sudjeluje u stoljetnoj pomno razrađenoj obrednoj svečanosti. To je ujedno i najizazovniji, pa i najodgovorniji dan za sudionike Radionice. Snima se u mjestu, prati ceremonija, traži najpovoljniji kut, fotografira se ugođaj i koloristička raskoš kostima, vrebaju pokladari i maškare koji se u ceremoniji u jednom času smiju izmiješati. Osjeća se radost djece i začudnost nadošle publike, isprepliću mitovi, legende. Posvuda se vidi i osjeća potreba za predstavom, potreba za sudjelovanjem. Treba tu veličanstvenu pučku svečanost uhvatiti u "male slike" i svakoj dati priliku da sačuva nešto od veličanstvenosti ugođaja. Treba u sebi sažeti jednostavnost, spontanost, dokumentarnost, znatiželju, radost sudjelovanja. Nakon fotografiranja, opet slijedi razgovor, izbor za izložbu. Sada se sve to lakše i brže odvija, jer je zajednički pristup već usvojen i nadograđen.

Peti dan - Čista srijeda. Radionica rasterećuje sudionike nakratko likovnom igrom u drugom mediju. Slikanju tekstila. Tema su kišobrani. Ljupki simboli koji povezuju dugu - taj veličanstveni kratkotrajni znak na nebu čije su boje upletene u trake pokladara, a znak je božjeg sporazuma s ljudima. Slikaju mladi svoje proljetne kišobrane, jer će kiša probuditi prirodu. Ali ostalo je još mnogo važnih stvari za napravit i nakon doručka s tvrdo kuhanim jajima koji pripada običajima Čiste srijede. Nakon konačnog izbora za izložbu, fotografije se printaju u dimenzijama 33x48 cm. Potom ih treba sve pažljivo nalijepiti na kapafix, razmjestiti slike i postaviti izložbu u Sali u kojoj će se ponovno okupiti svi mještani i nakon otvorenja, zaplesati. Jer takav je običaj.

U pet dana u pet koraka mladi Lastovljani savladali su tehniku digitalne fotografije, upućeni su u tajnu fotografske jednostavnosti i autorske osobnosti, naučili su skupno razmišljati, dijeliti probleme i otkrivati fotografske vrijednosti. Usput, savladali su tehniku ukrašavanja jaja fimo-masom. Naučili su tehniku izrade maske kakvom su se susreli prvi puta i koja im je otvorila put drugačijem razmišljanju. Ovladali su tehnikom oslikavanja tekstila. Izbor motiva naučio ih je sinergijskom i proširenom, univerzalnom razmišljanju. Napokon, naučili su vrlo dobro što to znači tehnički proces od digitalnog zapisa fotoaparatom do printanja, od kaširanja do dobrog razmještaja fotografija. Jer, to su, također, naučili kod priprema za izložbu, te kod same postave izložbe: neke se fotografije međusobno nadopunjavaju, neke podržavaju bojom i motivom, neke se grubo odbijaju čak poništavaju. Baš kao u matematici, ali i kod ljudi. Ali profinjeno oko i spretne ruke, te mlado otvoreno srce, lako nauči stvarati harmoniju i širiti je posvuda svojim djelom i djelovanjem.

Knjiga je javno predstavljena 16. ožujka 2013. na otvorenju izložbe "Lastovski poklad - jedan i jedini" u Zagrebu, u Galeriji Vinogradska, te 5. travnja 2013. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, u sklopu predstavljanja novoga sadržaja projekta turistička kultura.